Patnje mladog autora

Istina o sponzorstvima

Piše: Jelena Hrvoj

Mnoge firme nemaju pojma da im država daje poreznu olakšicu ako izvrše donaciju. 


Moram napomenuti da sam bila itekako svjesna da će biti teško. Ali ne i koliko teško. Naravno, nikad se ne krene od najvećih. Te firme i upiti za sponzorstva se ostavljaju za kraj. Em imate ogromnu konkurenciju, em nemate kuma u toj formi. ;) I krenula ja tako zvati firmu po firmu, obrt po obrt. 

Želite u privatnu nakladu iz ovog ili onog razloga? Ako niste „potkoženi“ pojedinac koji na lageru ili ispod madraca ima ušteđenih cca 15 000 kn, objaviti knjigu možete tako da Svetom Petru izokrenete džepove.

Da sad malo detaljnije (i osobnije) objasnim.

Bila je to godina Gospodnja 2016. kad sam ja zaključila da je vrijeme s objavom Štorkinog nastavka. Srećom, grafičar sam pa si jedan debeli dio mogu sama odraditi. Opet srećom, imam i nekoliko kolegica koje posjeduju vještine koje nemam, a funkcioniramo na principu usluga. Tu odmah prepolovite ovu gore navedenu cifru od 15 000 kn. da, velika je to ušteda, ali pogledamo li iznos od 7500 kn ovako na papiru, možemo zaključiti da to nije iznos koji bilo tko od nas može odvojiti na nešto čime se kockate. Na žalost, knjiga je kocka. Možda ćete prodati otisnutu nakladu, a možda i ne.

Dakle, ostao mi je iznos od 7500 kn za tisak. Možda se sad neki od vas pitaju zašto toliko. Ovdje slijedi dio za, nazovimo to-bahatost. Došla sam do točke da nemam uopće što razmišljati o nakladi manjoj od 500 primjeraka. Moraju se pokriti knjižnice, privatni kupci i nešto što će vam iščašiti rame kad idete na promocije.

Dakle, da ne duljim, uvijek je najbolje prijaviti se na općinske i županijske natječaje za potpore kulturi. Državu direktno sam odavno prekrižila. Pobogu, mnogi izdavači izvise s potporama, pa gdje bi onda privatnjak omastio brk u toj bari. No, ako i dobijete potporu općine ili županije, ta svota često ne pokriva ni polovicu troška tiska. A onda imamo i onu opciju u kojoj i tu izvisite i odete živjeti svoj život obješene čeljusti. A ima i opcija da zaboravite na rok prijave pa ste si sami krivi. (Bahatluk, rekla sam vam)

Tako je bilo kod mene te sudnje 2016. Moja potpora je prohujala s vihorom, a godišnji plan je bio objava knjige. Rekoh samoj sebi, „Ha, ništa. Kud svi, tu i mali Mujo. Idi ti, Jelena, u knjiške sponzoruše.“

Odbijenice su se nizale jedna za drugom. I bilo je tu svega. Od iskrenih odgovora „Nema se“, do posprdnih „za što trebate? Knjigu?! Hahahah.“, pa do „Uzet ćemo vas u obzir.“ (Ne uzmu) Prolazili su mjeseci. Ne dani. Ne tjedni. Mjeseci. Mislim da sam u tom periodu imala poziva koliko i ekipa koja vas gnjavi anketama. A bome i toliko uspješnosti. I onda sam napravila pauzu.

A sad ću s vama podijeliti iskustvo. Možda nekome zatreba. Knjiga je premalena platforma za reklamu. Neisplativa ako usporedimo da komotno mogu za neku sličnu cifru platiti oglas u novinama koje čita mnogo više ljudi. Mnoge firme nemaju pojma da im država daje poreznu olakšicu ako izvrše donaciju. Ali, vi niste u poziciji školovati ikoga. Ne, nitko vam neće iz vedra neba u bubrege dati novce za knjigu… jer, ponovno, knjiga je neisplativa. Tužno, ali realno. Posebno ako ste Pale sam na svijetu (nemate veze i vezice i ne podilazite nepotizmu).

Na kraju ipak nije sve tako crno. Postoje ljudi, firme, obrti, koji će vam se ipak smilovati. Uz malo sreće i jako puno truda i telefonskih poziva - moguće je. Ali budite spremni na jako puno odbijenica. Lupit će vam i na samopouzdanje i na volju. Bitno je samo da ne odustanete ma ispred koliko se zidova našli. Naravno, ako uistinu želite krenuti tim putem.