Ivan Domančić | Teška kiša

Čisti ovaj truli grad
tako teška
nad kabanicama.
Nestašna i plaha uz bljesak tame
Preživljava plačući
Sama
Bez vjetra
Bez dana i bolesti
Mokra
Prekriva ulice pune šljama usnule u prošlosti,
razočarane
Kapi, oštre
uzdišu poput gorkog vina,
poput stvaranja
Kiše žute kao završetak mladosti
Kao mjesec mladi,
Usnule duše
Poput ponoći
Kiša dolazi
Puna bijesa, hladna
Ugasit će mnoge ljubavi
Bit će iznenadna i tiha
Bolna
Izbrisat će imena i trenutke
Bez najave,
crna,
imitirajući smrt.