Umorila se parnjača stara,
Klimava već je, tamna od hrđe.
Ventile otpušta, kapke zatvara,
Od spiljskog medvjeda spavat će tvrđe.
Dobra je bila svima i svakom,
Vagone teške je bezbrojne vukla.
Pomirila se s lošom nafakom,
Sve dok od napora nije prepukla.
Sad čuje ponekad klopotavce druge
Gdje o njoj ruže, da nije čemu.
Da loše rimuje pruge i tuge
Da gubi smisao, ritam i temu.
Promiču zmajevi od nikla i kroma,
Dok svijetu mirno veli: "Odstupi!"
A vi vagončići, družino troma,
Lijepo se snađite, prazni i glupi!!!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.