Epikur je jednom rekao
sasvim utješno:
Smrt nas se uopće ne tiče
jer kad smo mi, nema nje
a kad je ona, nema nas
Ne postojimo!
Ergo, smrt - ne postoji
Mašalah !
I Gruden je primijetio
kako smo već jednom bili mrtvi
nekoć davno
i kako, gle, nije boljelo
Smrt
ne boli !
Ali boli to tiho rastajanje
od zvijezda, to – sad
i ovdje i nikad više, to - sad
i zgrabi svoj život
koji klizi ti niz prste, melasa žudnji
rijetka i slatka, ljepljiva
ali ne previše ...
Krhotine sjećanja
puzzli čudne povijesti
Pa ... tko će ponovo
sastaviti svoj život
na kapku
svog unutarnjeg oka
A što bi tek bilo
da živimo vječno ?
Za dvije, tri tisuće godina
više ne bismo imali djetinjstva
prve ljubavi, prve pjesme ...
Išli
i sve zaboravili
Više sebe
ne bismo imali
Vremeniti, kakvi već jesmo
rastopili bismo se u vječnosti
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.