No ako kažem, neka bude u sroku:
Najljepša zviježđa našeg sjevernog neba,
Smjestila su se trajno u njenom oku.
I tijesno im je. I prostora im fali.
I guraju se sprijeda, ali i s boka.
I dogodi se, poneki komet mali,
Posve na kratko - izleti joj iz oka.
Pa sleti u moje oko. Ja ga zatim
Prekrijem dlanom i uhvatim u šaku.
- Kamo ćeš s njime? (Ne želi da joj vratim.)
- Neka ti sija, kad si u mrklom mraku.
Otad, u mojoj tami, često mi sijevne
To nježno svjetlo Ninočke Vasiljevne.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.