Duško Babić | Gospodar papira

Nekad je papir
teži od riječi
mekši i ljepši

možeš od njega kreirati
impresiju vlastitog ludila
avion
brod
luku i more
valove
oluju snova i anđela

možeš ga obojati
u nebesko plavu
i vjerovati
da tamo živi
Gospodar papira

sve dok u njega
ne upišeš ime
svoje ljubljene
utisneš vrelim usnama
cjelov
što ga silinom žeđi
pretvara u plamen

visok
od mora do neba
od tebe do Njega

vezati tad možeš vatrom
blud i bol

što je voliš
u noćima gluhim
gdje i zvijezde su
samo riječi
u papirnatoj tmini.