 |
| Fotografije: Robert Rodman |
Dravske su staze poput makramea,
I svaka svoju boju pomno čuva.
Na jednoj lugar cipele izvuva,
Drugu nadlijeće čaplja purpurea.
Srednju je zrnje posulo ko jantar,
Desna se kao lanen stolnjak širi.
Po lijevoj pali kvrgavi krumpiri,
A svaki urod izmjeri strog kantar.
Papak od vepra, štikla mlade srne,
Reći će kud se na pojilo stiže.
Tek rijetko kanas svoj konak obiđe,
Mlinarev unuk navrne na strmac.
K Dravi se ide zbog berbe i košnje,
Il' da se riba provjeri u vrši.
Sve dok nam briga snove ne ovrši,
A zima skine topolama nošnje.
Samo poneko, zorom, sam i bodar,
Tko ništa neće, niti mu ne treba,
Kroz raster šiblja zraku sunca vreba
I k rijeci dođe kao svoj gospodar.
5. febr. 2019.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.