Mirna Gott | Zrake

Probijaju se kroz prorede teških drvenih roleta, koje ostavljam kao pozivnicu. Prve su plahe, gotovo sramežljive. Tek koja stigne do mojih pjegica. Slijedim ih pogledom zatvorenih očiju. Sve ih je više. Jedna drugu izazivaju, osnažuju snop. Na prevaru ponovo uspavaju, pa ošinu svom snagom. Radije ustajem na vrijeme. Napunjena njihovom svjetlošću.