Kolumne

utorak, 4. rujna 2018.

Božica Jelušić | Rujanski solilokvij

Fotografija: Ivan Nivan

I tako lijepo, sad u žlijebu kaplje;
Što da se radi, dok tu raktaktaka?
Da odem možda biciklom u Krapje
Il' pješice, u milion koraka?

Da s rodama se oprostim na vrijeme,
Za hrastov tram da zataknem imelu?
Imam ja svoje ozbiljne dileme,
Dok jesen boru povlači po čelu.

Sira i grožđa stavljam na trpezu.
Odustajem od planirana puta.
Svu svoju pažnju dajem Jimenezu,
I lokvanju što u kanalu pluta.

Knjiga me tješi, lokvanj miru uči:
Ne boj se onog što iz mulja niče!
I kad te život nevolji izruči,
Nečist se svijeta čistog ne dotiče!

Uglavnom, jesen. Htjedoh reći: rujan.
A još mi kora tijelo ne pokriva.
Još uho vreba glasić jedva čujan,
U kom' je iskra osjećaja živa.

No, kockice oduzimam kolažu,
Da svijet poštedim suvišnih detalja.
Jer kako ono pravi meštri kažu:
Pjesama dugih čuvati se valja!

2. rujna 2018.

Flora Green

1 komentar :

Unknown kaže...

Izvrsno! Tako malo ljudi piše dobru rimu!

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.