Biljana Kovačević | Beskućnici raja

Ja ne znam tko si
Čuj me ljubavi moja
Još ti evo pišem pismo
S riječima bez broja

Nižem ih tako mili
Kao što nisku plete dijete
Kad majku razveseliti želi
Pa joj u krilo spusti vjenčić bijeli
A na obraz poljubac vreli

Čuj me ljubavi moja
Ja ne znam ceste
Gdje ćemo se sresti
Niti raskršća
Na kojima ćemo prste ispreplesti

Dal' su to daleki puti
Ili blizu sela
Gdje će se naša tijela
Zagrliti zanesena

I naše oči
Hoće li gledati
Visoko klasje žita
Ili ćemo proći jedno kraj drugog
Kao stranac što nikoga ne pita

Čuj me ljubavi moja
Hoćemo li ostati beskućnici bez raja
Ili stisnuti ruku sudbi
Što nas spaja