 |
| Fotografija: Ivan Nivan |
I tako lijepo, sad u žlijebu kaplje;
Što da se radi, dok tu raktaktaka?
Da odem možda biciklom u Krapje
Il' pješice, u milion koraka?
Da s rodama se oprostim na vrijeme,
Za hrastov tram da zataknem imelu?
Imam ja svoje ozbiljne dileme,
Dok jesen boru povlači po čelu.
Sira i grožđa stavljam na trpezu.
Odustajem od planirana puta.
Svu svoju pažnju dajem Jimenezu,
I lokvanju što u kanalu pluta.
Knjiga me tješi, lokvanj miru uči:
Ne boj se onog što iz mulja niče!
I kad te život nevolji izruči,
Nečist se svijeta čistog ne dotiče!
Uglavnom, jesen. Htjedoh reći: rujan.
A još mi kora tijelo ne pokriva.
Još uho vreba glasić jedva čujan,
U kom' je iskra osjećaja živa.
No, kockice oduzimam kolažu,
Da svijet poštedim suvišnih detalja.
Jer kako ono pravi meštri kažu:
Pjesama dugih čuvati se valja!
2. rujna 2018.
Flora Green
1 komentar :
Izvrsno! Tako malo ljudi piše dobru rimu!
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.