znam znam teško ti pada
nositi na sebi pun ruksak starosti
uzaludan retuš dubokih riječnih kanjona
višak kože u području starijeg nabranog gorja
i te pakosne aluvijalne preljeve sala u nizinama
kažeš da to više ne možeš podnijeti
kažeš da ćeš se svega osloboditi
i biti za mene opet lijepa
kao nekada
pa dobro
učini to i prestat ću te voljeti
zar ti ti ne znaš da ja pomireno prihvaćam tvoje vrijeme
u koje se kao u kuću sustavno useljavaš usprkos otporu
zar ti ne znaš
da sam ja raspored namještaja
već prilagodio tvom uobičajenom okretu glave unatrag
s kosom koja stiže naknadno u valovima
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.