Kolumne

petak, 24. kolovoza 2018.

Tomislav Domović | Remont



Nedavno sam
Ovaj, preostali život privezao uz mol ljubavi
Obilaze ga majstori raznih fela:
Bioenergetičari, vračevi, pjesnici, svećenici, raspletene žene
Zastarjelim alatom, riječima bodrenim namjeravaju me obnoviti
A meni više nikakav remont ne može popuniti rupe u trupu,
sastaviti napuklo kormilo u srcu,
pokrpati jedra na jarbolima ruku,
vratiti me u fregatu da u konvoju plovim od nemila do nedraga...

Tu, na molu, među galebovima i perlama neba,
privezan lancima i teškom užadi, nepomičnost sam ukleta
Ljušte se boje, sloj po sloj potrošenog identiteta u vodu pada,
dno prepuno je zrcala
Svi majstori digli su ruke od mene
Samo još jedna raspletena žena vjeruje u novi život
Ubrzano, na nagibu između srca i butina podiže navoz za brodove
Sanjajući da je našla i spasila kapetana duge plovidbe

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.