Mira Jungić | Postoji jedan put

Postoji put kojim sam htjela krenuti
bez obzira na to kuda će me odvesti.

Naprijed me gurala nada,
kao ogromni val prema mirisnoj obali
na kojoj još ljubav postoji.

Dok moja osamljenost guta minute  i sreću zamata u maglu nadolazeće jeseni, moja nepotrošena ljubav leži        na dnu jezera iluzija.

Bila sam spremna zaključati prošlost,
zatvoriti oči, otvoriti srce i pustiti sunčevu zraku da energijom pokrene Noinu arku prema budućnosti.

Ali, slučajno stadoh na kamenčić
koji mi je razbio ljubav na krhotine
koje se ne mogu zalijepiti.

A bez ljubavi ne znam letjeti!

I dalje postoji jedan put,
posut komadićima razbijenog stakla.

Ali...po njemu..

              ..... ne želim.....

 .........................hodati........bosa!