Luka Rovčanić | Žarulja

Kad god se mučim tražeći riječi,
određeni ritam, povezanost između
neba i zemlje, razloge zbog kojih
ptice baš tim smjerovima lete, neku
mrlju u daljini za koju nisam siguran
je li mi se učinila ili nije, pogledam
malo iznad lijevo, u svoju žarulju
i upalim ju.Bilo da je ona spiralna
ili zvonasta iz njezine žarne niti
sve najednom prozbori. Od riječi koje
moraju ostati netaknute do svrhe koja
mi zasljepljuje misli. Poput savršenog
cvrkuta sa toplom, žutom bojom glasa.