Luka Tomić | Tvoj sam

Tvoj sam
Možda nisi zadovoljna s tim što si dobila
obiđi sve namjere neba, vrati se, okruni drugoga
koji te želi, a ne treba
Vini ga u zrak, da potrči prema nebu
prema zvijezdama i suncu
past će daleko od tvojih ruku
pada daleko od doma sve ono što se desilo bez rizika od gubitka
Ptić naučiti letjeti iz gnijezda, nikad s tla
rizik je taj što vrijednost nudi, rizik je voljeti
svoju sigurnost dobrovoljno pretvoriti u opasnost
znači živjeti hrabrost

Koliko ih samo ima
što klize u strast hvatajući strah od smrti oko struka, nazivajući ljubavlju
vatru trenutka

Tvoj sam
Moja boja iz tvog oka izlazi kao mjesečina
i kad potrčim prema nebu
ne padam, polagano silazim u predvorje zaspale noći
čekam tvoja san da obuhvati šetnicu neostvarivog
šašavim šalama, koje učine visine dohvatljive beskrilnima

Čekam tvoj san jer je dugina voda u potoku svinutom od oblaka
korijen mora pupa iz tvoje kose podivljale pod mojim rukama
a usne su ti želja koju sam životom zaželio
i toliko povjerenja udišem na tvom licu
da mi je neobično biti tvoj , a slobodan
Pitam se, hoće li ti moje riječi prijati srcu
hoće li moje mane uzbuđivati tvoj mir
hoću li ti biti dostatan i kad budem slab
a suviše nametljiv onako jak

Tvoj sam
možda nisi zadovoljna s tim što si dobila
možda ipak želiš biti šivana
Zastavu tvog lica moji postupci ne trgaju
ne bih te imao srca  pretvoriti u kišu
na sunčanom nebu
ostavljajući te iznemoglu blizu odsjaja
koji se nekad bila

Možda…možda….ne živi se od pitanja
nego odgovora i ja sam tvoje olakšanje
kad si zasićena olujama
Ruža u tvojoj sjeni ispušta moje mirise
prometnice uvažavaju moju brigu za tobom
dok umorna voziš
osjećam te kad polomljena
puziš neprimjetno u osmijeh
Tužne oči na sretnom licu moje ljubavi
čine me nemoćnim jer ih ne smijem spomenuti

Ti ćeš odletjeti ako te pokušam utješiti dok plešeš
u ritmu lijepog dana
pa trpim s tobom tu čudnu bol i to kako se nosiš s njom
Naučio sam se moliti da ti širok osmijeh oslabi u onaj
blag, sasvim normalan….drugi to ne bi shvatili