Noć je mirisala na svježinu, osjećao je kako je sve oko njega zaspalo i tišina je zamijenila dnevnu užurbanost, provlačeći se između usnulih krošnji drveća. Tisuće zvijezda gusto rasutih pa kristalno čistom nebu nijemo su svjetlucale kao jedini svjedoci njegove staze koja je bila posuta već opalim lišćem jeseni. Mjesec je bio nestvarno velik i pun dok se presijavao srebrom u njegovim očima i tu se mješao sa vatrom koja je gorjela u njegovom pogledu. Hladnoću nije niti osjećao dok je plamen strujio svakim njegovim korakom koji ga je čvrstom odlučnošću vodio sve dalje niz šumski puteljak što se gubio u daljini.
Bešumno, poput divlje mačke spremne za napad, klizio je kroz noć onim laganim pokretima punim energije koji već u slijedećem trenutku mogu eksplodirati u smrtonosno brzu akciju. Samo on i noć, samo njegovo ja i cilj kojemu je krenuo. I ništa drugo ne postoji, čak niti kratki dah koji se gubio u izmaglici što je polegla pod stablima čineći se nestvarnom dok se u pjenastim oblacima kovitlala polutminom. Mač je stegnuo u desnoj ruci i osjećao ga je kao produžetak svoje vlastite duše dok je punina njegove drške činila stisak šake čvršćim nego ikada prije. U šumu ga je iz grada protjeralo nerazumijevanje, strah onih koji ne vide, onaj uvijek prisutni ubod mržnje prema svima koji su drukčiji.
Još jedna staza i još jedna šuma, nakon još jednog grada prepunog praznine ljudskog straha od nepoznatog. Negdje u dubini srca slutio je da i ovaj put završava u nekom novom gradu, među nekim novim borbama koje će morati voditi u ime cilja koji slijedi još od svog prvog daha. Donijeti svijetlost u svaki kutak koji je prekriven tmastim plaštom neznanja. Mač koji drži u ruci naziva se ljubav, a sve staze kojim kroči nazivaju se životom. I ova noć će proći, i ova šuma će nestati jer energija koja tjera njegovo tijelo naprijed stvorena je negdje u svakom srcu koje voli. Nema predaje, on je dio prirode, on je dio kreacije koju nikada nitko neće moći uništiti glupošću. Čeka ga još jedna bitka, čeka ga ispunjenje misije koju svaki njegov suborac zna još od onda kada je sve započelo. On je mora ispuniti jer je poslanje samog stvoritelja, donijeti nadu i svjetlost u svaki kutak ispunjen tminom, u svaki grad ispunjen mržnjom, u svako srce slomljeno nepravdom.
U očima mu sijaju zvijezde, u ruci mu je oružje pobjede, u koraku mu je sigurnost časti. On se ne boji. On je Ratnik s dušom.
Autor: Darko Balaš
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.