Julijana Plenča | Nismo jednaki

nismo jednaki,
nismo jednaki u materijalnim stvarima,
u stanovima i kućama,
u imanjima i autima,
po vezama i poznanstvima,
nismo jednaki u debljini novčanika,
u stanju u hladnjacima.
niti u odjeći i obući,
nismo jednaki po boji kose i kože,
nismo jednaki po pravima,
po mogućnostima sporta i obrazovanja,
(iako u stotine dokumenata drugačije piše).
nismo jednaki u mnogo čemu,
neki se rode pod sretnim vilinskim štapićem,
neke odabere ona trinaesta iz Trnoružicine priče.
nismo jednaki,
ne, nismo jednaki,
nismo jednaki po mnogo čemu,
ali svi imamo ono nešto polubožansko,
koje nas potiče na više,
koje nas potiče na bolje,
koje nam nadu daruje i
otvara pred svima drugačije cvjetno polje,
svi imamo i rane i boli,
bezdane i tame nepovrata,
i ponore i gubitke nenadoknadive i
neostvarene snove.
unatoč svim zamkama na našim stazicama,
unatoč iskušenjima koja nas trnovitim stazama vode,
imamo točkicu svjetlosti u grudima,
koja nam poručuje kako jednom bit će bolje,
kako i mi ćemo sretni izaći iz mutne vode