Kolumne

petak, 29. prosinca 2017.

Anica Lukina | Ruke














Proljeće
Zanesene čarolijom
prvoga cvijeta,
zagrabiti žele sve želje i snove
ovoga svijeta.
Nespretne, a radosne
marljivo su brale,
sve te visibabe
u malene ruke jedva su stale.

Ljeto
S kapljicom krvi
od žudnji i htijenja
nestrpljive ruke,
najljepše ruže ubiru iz trnja.
Tako sigurne,
na vrhuncu snage
s ljubavlju miluju
nježne latice drage.

Jesen
Ujesen kasnu
borama išarane ruke
u visinu propinju se
do posljednje jabuke.
Sa zahvalnošću
je uzimaju,
s radošću
u malene ruke daruju.

Zima
Sve bijelo je.
Ruke su mirne i snene,
hladne počivaju
u molitvu sklopljene.
Ispod kristalnog snijega
šćućurena visibaba već čeka,
da je radosno dotakne
nestašna ručica neka.

1 komentar :

Unknown kaže...

Jako si talentirana osoba, ne samo da si poeta vec i slikar i humorist a imas jos i puno drugih talenata, hvala Ti Boze.

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.