nisam znala granice neba i zemlje
granicu tebe i mene
i koristila sam samo udahe
da prerastem oblake
onda kad smo bili zajedno
smijeh je izlijetao
istim tonom istom bojom i brzinom
a zajedničko lupanje srca
bilo frekvencijom našeg postojanja
tada
kad smo bili zajedno
sada puno više znam
pa matematički precizno postavljam crtu obzora
a pogled usredotočujem na sigurnost tla
svjesna da je letenje ipak stvar fizike
i da pokušaji završavaju aritmijom
kad si odlazio
udahnula sam te
u sve prazne pretince
i mada su katanci već hrđavi
ne otvaram ih
jer još uvijek određuju
ritam mog svemira
ponekad samo zapitam se
da sam koristila izdahe
bi li to ublažilo pad
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.