tvoji zubići mirišu na mliječ
jezikom oponašaš ptice
smiješ se svemu što se miče
rekao bi mi povremeno nešto jako važno
a bude da-da-da
voliš kad mi sjediš u krilu
a ja pritiskam rukom trubu na volanu
tada vrištiš od veselja a ako prestanem
uzimaš mi ruku i dižeš je prema volanu da opet
uskoro ćeš naučiti najmanji i najslađi jezik na svijetu
oni koji ga vole zovu ga hrvatskim
ali ćeš ga jednog dana kad budeš
posve odrastao
posve zaboraviti
kad se to dogodi
ne znajući kako me nagovoriti da ti još jednom zatrubim
posegnut ćeš za davnim prajezikom
uzet ćeš moju ruku koje više neće biti
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.