Kolumne

nedjelja, 11. lipnja 2017.

Ana Savković | Deus ex machina



zastor se podiže
kraj počinje
tišina se spušta
riječi postaju preteške
nosim ih stoljećima
vučem za sobom
vrijeme je da ih oslobodim
sa sjevera dolazi oluja
s njom putuje usud
kreću se u mom smjeru
munje i grmljavina u pozadini
nebo plače nad mnogim sudbinama
no ja ne gledam unatrag
tuneli u mom umu
vode me izvan tijela
vidim putanju
atomi vibriraju
vrtlog energije
fragmenti svjetova
tragedija se odigrava
pred očima bogova
pitam se
ima li još borbe u meni
zastor pada
pomirena s neizbježnim
u zadnji čas
deus ex machina

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.