Kolumne

nedjelja, 25. lipnja 2017.

Sven Adam Ewin | Ne gasi laterne


Ležim na pijesku. Ti gola do pasa.
Sunce ko pauk o zenitu visi.
Tvoj modri trzaj torzo mi talasa,
To tren je bio kad nestala ti si.

Kako da živim bez onoga časa?
Kamo li nesta? Da u more nisi?
Naboraj vjetre vale njenog glasa
Tijelo mi njeno još jednom uskrisi.

O, gdje se kriješ, ženo, tajna silo?
U kom obliku mene zavela si?
Modrino neba, jesi li ti bilo?

Jesu li stvarni bili oni časi?
Fantoma ljubih… ili mi se snilo?
Lahore južni, laterne ne gasi.

Nema komentara :

Objavi komentar