Sumrak u očima plamti, gledaš – gledam…
Uspjeh u nemoći vlastitog sažaljenja!
Kažeš da ne razumiješ, prestani misliti.
Jednostavno,
probudi se i vidi gdje sam.
'Ostajem', kao i do sada,
tamo gdje sam i bio – gdje? Gdje? Gdje!?
Možda nigdje – FIKCIJA – umišljena glupost
potrebnog užitka odsutnosti.
Ostajem sam, tamo negdje,
zavaljen pred zrcalnim prikazom vlastitih života i …
PITANJE: Tko sam ja?
ODGOVOR: Još uvijek tražim odgovor. Ne znam!
SUGESTIJA: Možda bi trebao znati, važno je.
ODGOVOR: Misliš?
TEK TAKO: Osjećam, zbog drugih.
ODGOVOR: Drugih!?
ONAKO: Da, drugih, svih drugih.
ODGOVOR: A njima je kao stalo?
CINIČNO: Da, ako ne primjećuješ.
ODGOVOR: Ostajem pri svome i ti tu ništa ne možeš.
Prije tebe, ovu igru igram cijelog života sam,
vjeruj – tako ću i nastaviti,
uz jesenje kiše, pečene kestene
i jutarnje magle kojima se baš i ne diže,
jer, nakon 365, odustajem.
Tišina je bolna stvarnost usamljenih pločnika
u nedjeljna jutra.
Između ostalog
POSTAVLJAŠ GLUPA PITANJA!
Svaka zamisao o odgovoru otpada i …
Umoran sam, pusti me iako …
Priznajem poraz prije završetka.
CINIČNO: Jednog ćeš se dana raspadati, ako ne …!
PITANJE: Što ako ne???
ODGOVOR: To je tajna. Osjeti ritam vlastitih misli.
PITANJE: Ako ne?... što ako ne??????????????
ODGOVOR: Ako ne dozvoliš kremiranje.
Pretpostavimo kako je to primjeren odgovor
u ovom trenutku, ali ni to nije bitno.
Kasno je, a prije odlaska obećao sam ti jednu priču,
„Priču o jednom princu“ .
PRIČA: Jednom davno rodio se jedan princ.
Drugi je dan bio stariji za jedan dan.
Treći je dan bio stariji za dva dana.
Četvrti je dan bio stariji za tri dana.
Peti je dan bio starac na samrtnoj postelji.
„PRINC JE MRTAV I ZAVJESA JE PALA“
Odustajem …
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.