Ad acta.
Svršena predstava.
Kulise čini sudnica.
Gledamo očima posjetitelja
očarani kazališnim zapletom
koji se ne događa nama.
Nisu upravo oslovili
mog brata,
tvoju sestru,
ne,
nije ovo bila podjela naše imovine.
Kada kročimo iz ovog teatra,
mi, rodbina na papiru,
postat ćemo dijelom statistike,
slično brakovima
uništenim ulaskom treće osobe.
Htjeli smo to?
Na izlasku
sa smiješkom nas kao u koroti
pozdravljaju oni
koji misle da se isto
nikada neće dogoditi njima.
A mi prije nego što večeras legnemo pored imovine,
zaboravimo sve lijepo što nas je povezivalo
onda kad su nam ruke
bile ručice.
Negramzive.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.