Andriana Škunca | Kako sve brzo zaboravlja

          Kako sve brzo zaboravlja
Kako joj nečujno prolazi, majka namata vrijeme
na štap, razvlači ga u hodu. Doziva iz raznih udaljenosti,
provjerava, pita. I dok šeta, štap je ticalo kojim ispituje -
gleda.
          Kako sve brzo zaboravlja, neprestano ponavlja isto:
kako, kada, zašto? Sadašnjost protječe kroz nju kao nešto
neprisutno. Sve čega se sjeća dolazi iz djetinjstva i nekih
budućih predjela. O tome nam priča svagda isto.
Kad se uspinje stubištem, vrijeme za njom zamata
nevidljivi sag. Sa svake stube pita: - Jesi doli? - Jesi li dolika?
          Nikoga. Ništa.