Zvjezdana Čagalj | S tobom i s Arsenom

Plačljiva noć,
Jedna od onih kad počinje sjećanje na prvi ples,
Jedna od onih kad otvaram prozor nebu
A tišina  viče: Ne daj se, ne daj se Ines!
Prolazi vlak,
Jedan od onih u isto vrijeme, čiji se štropot vere do visina,
Ni pravdat se ne može moja duša
Laži : Sve je to od lošeg vina!!!
Ko eter tek polako hlapim,
Stojim na tankom varu našeg starog spoja,
I eto vremena u kome i ja vapim
O, mladosti, mladosti moja!!!

I drhte mi ruke pod dodirom sna,
Čini se da tog života, da ga niti nije,
Svi su vrhovi nalik na sva dna,
Iz iste krigle i kraj i početak
U suho grlo, Amigo, se lije...
Otkako te ne volim, od kad sama dodirujem
Vrhom prsta ljubav zora,
Takvim sjajem može sjati
Ona naša tek sanjana Kuća pored mora
Zvuci me prate nekom čudnom notom,
Dvije su duše jedno gnijezdo svile,
I ona sjetna Tvoje nježne godine
Skupa sa Milenom nas su zagrlile...
Sve bilo je muzika, za kom eto, tugujem,
Tek tren u kome se cigara tako sporo mota,
Ono sve što znaš o meni ko da svjesno otrujem
Samo tiho drhtaj čezne Za jednom kapi čistog života...
Tvoje je mjesto sad sigurno. Diše,
Balada o prolaznosti tinja ugarcima
Plačem ti, dušo, čeznem Zagrli me,
A negdje mi zvoni ona tvoja jedna: Ne vraćaj se starim ljubavima..
Nježnost u mraku palac za mir siše,
Kad umre ljubav umru i sve vile,
Isperu oči neke  Davne kiše
I tek kroz jeku Moderato cantabile...
Vraćam se onom svom plakanju starom
Na ramenu jeseni, na listu dok tone u mrak,
Ne počinjem niti Razgovor s konobarom,
Kad umre ljubav tek oživi Odlazak...
Ne plači! Slušam, još tišina viče ,
Kako bih te srela? što ti imam reći
Ako jednom priđeš, Ako priđeš bliže?!
Zagrli me, Ni ti ni ja nećemo to znati,
i ovo novo Proljeće je započelo s kišom,
iz tvog ću pogleda sve ljubavi krasti,
dok Čistim svoj život,čuvat ću te krišom...
zauvijek..
kao san...

i, Da mi nije moje dice,da im zvonki smijeh ne čujem
spremila bih kofer stari i krenula negdje tamo...
tamo negdje, Tamo da putujem...
tamo da tugujem...