Luka Tomić | Stvori me

Stvori me
može i od šačice pijeska.
Stvori me
ako sam i neoprostiva greška, i voli.
Ako ti pogled, na putu do srca
zapne u mojoj robi
stvori me i nosi.
Kao da sam sretno sjećanje
uhvati se za mene i živi to što sanjaš.
Stvori me i budi sve dobro
što želim u imati u sebi.
Stvori me,hoćeš li?
Stvori me od ljubavi
i bit ću tvoj odvojeni dio
tvoja svjetlija staza izvan otkucaja što nas spaja.
Kad se nečiji mrak razdani
stvori me iz te radosti i znat ću te voljeti.
Stvori me i na svoje srce postavi
i bit ću život koji će bez tebe umrijeti.
Stvori me u svojim pakosnim sjenama
i bit ću ti lijepo vrijeme usred nevremena.
Stvori me od svega
ali ne stvaraj od boli
takvoga ulice me ne prepoznaju kao čovjeka.