Poezija se tematski kreće od ljubavnih pjesama u kojima autor daje pažnju detaljima koji su naoko nebitni (neizgovorene riječi, (ne)upućeni pogledi), a koji su toliko snažni da iz njih proizlaze snažne emocije koje nam autor često ostavlja u posljednjim stihovima svojih pjesama. Teme zatim sežu do socijalnih, svakodnevnih pojava suvremene civilizacije, ali promatrane okom malog čovjeka iz male sredine. Motivi poput lica žene u tramvaju na kojem se vidi čitav život, mladih majki koje vape za drugačijom pričom i njihove djece čija je priča već ispričana, govore nam kako netko ipak promatra.
Autor čupa djeliće životnih kolotečina te od njih čini pjesme. Takvim djelovanjem nas podsjeća na onu Šimićevu koja govori kako oči pjesnika rastu pored stvari, a te oči su, u ovim pjesmama, zaista širom otvorene.
PARFEM
Neočekivanost
Prijašnjih granica
Pobjeđuje
Išarane hodnike.
Iako sam već shvatio
Onu stranu,
Stvarnost
To nije zanimalo.
Na rubu pameti
Je palež parfema.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.