Lorena Kujek | Žulja me melankolično postojanje

Evoluiram iz pepela.
„Režem“ zatrovanu plavu krv,
Zašivajući pukotinu veličine kratera.

Prognaj me u suton!
Izmisli tamniju nijansu od crne!

Izvjesno okončanje,
Prijeti bezvremenskom neimanju tebe.
Žulja me melankolično postojanje!