 |
| Autor fotografije: Mali Maeder CC0 |
Nije večer moje vrijeme za pisanje.
Slažem slova u slogove, slogove u riječi, riječi u rečenice... sve nekako tmurno ispada.
Retke i retke teksta brišem, pa ih opet pišem, premještam, smještam u vrijeme, prostor...
Noć, rano jutro, jutro... vrijeme mističnosti, otajstva, buđenja... neko prožimanje s neopipljivim, onim bestjelesnim tada se uvuče u misli i nekim čudom učini sve lakim i prihvatljivim.
Slike... Pojave se slike... sjećanja, vraćaju se oni davno otišli, svi su dobro, svi se smiješe i vole... vrijeme nevinosti, vrijeme povjerenja, vrijeme u zoru kad još nije nastupilo svjetlo, a mraka više nema.
Možda bi ipak prije toga trebalo spavati... možda bi... spavajući bi se moglo usnuti san o pisanju najljepših priča o stvarnom svijetu koji iz snova izlazi na javu u doba kad još ne nastupa svjetlo, a mrak više nije mračan...
To vrijeme čekam... možda u njemu stvorim najljepše slike. Ili priče. Muziku možda. Ili svijet. Moj svijet.
Laku noć
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.