Neda Milenkovski: Glasam za pjesnika

glasam za pjesnika
tu odvažnu ljudeskaru
dok u krinolinama snova,
u najdubljem kutku nutrine
sunčevom zrakom riječi niže
tkanicom poezije grije svijet

glasam za pjesnika,
muškarčinu glasa gromovnoga
kad sakriti ne može sebe u sebi
ogrće se svilenom besjedom
muškarčina suzom progovore
o svijetu i sebi

u celofanu matafore
neumitna istina izgovorena
ne trebaju pjesniku zakoni,
ni mirovine saborske
odijela unizorna, ni kravate farse
ozbiljna faca, misao šuplja

glasam za pjesnike
jer veze smisleniji svijet...

iz probušenog džepa izgužvana ceduljica
dva centimetra bačene olovke osnovca
dušu stihom razlije
dušu topliju od sunca