Kinjim se nad jednom frazom iz otvorene knjige: "Promišljati svoj život".
To nije nimalo jednostavno, a često je i razdražujuće, jer sve biva nekako drugačije nego što si zamišljao.
Uzmem li u ruke Holznerova "PAVLA", ili bilo koju knjigu Yourcenarove,namah očajavam, misleći kako to za života neću doseći, takvu usredotočenost i potpunu vlast nad riječima.
Možda naslućujem u čemu je zamka: put do vrhunske majstorije ne smije biti posut "strategijama", ne smije se misliti o uspjehu niti obazirati na javnu pozornost, već strastveno prionuti uz svoje djelo, biti u središtu, u magmi, u vrelini starih i novoskovanih riječi, od kojih nastaje tekst. Izroniti tek toliko, da uzmeš zraka, ubereš poljubac, vidiš kako pada list, pa opet ući u tu posvećenost i izdvojenost, bez koje nema željene radijacije teksta.
Duhovne kušnje , padovi i sumnje često su dar za pisca, očaj je paradoksalno blagotvoran, a samozadovoljstvo je opako kao bolest, u slovima, odnosima i svemu-dugotrajno razarajuće.
(BN. Jelušić, U SREDINI MOJIH DANA, refleksije, zapisi, 2010 ./11I)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.