S raskošne grane života
miris se širi u prostore srca
ispunjene koracima dragim
s rascvjetanom i mekom dušom ...
Gledam ljepotu kako se smije
dobrota raste u njoj i njiše se prisno
s rukopisa mojih misli u portretu
koji pokušavam oslikati prisutnošću –
nježnom pjesmom na dohvatu
što šušti obavijajući me šapatom ruža
na oltaru s kliktajima u medaljonu
kroz lepezu radosti u mojim očima ...
Zdenka Kirin iz proznopoetskog ciklusa "Zov daljina"
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.