Dragica Šimić | Rijeka

Usudi se
Dotaknuti me.
Još sam klokot davnih voda
Što uz klisure mirisno cvijeće natapa.
Tužna mi je priča
I stoljetno korito moje
Kolijevka je mnogim tajnama.
Stara sam koliko su stare i planine
Ali sjaj mojih valova ljepši je od oka djevojačkog.
Na meni se napajali hajduci
Sablje strašne prije megdana
Na obalama mojim oštrili.
Bijah im i utočište i ljubav u samoći,
Divnim sam im žuborom oči začarala.
Usudi se dotaknuti  me
I nećeš više zaboraviti moja zatalasana bedra,
Ni hirovite virove.
Nada mnom vječno orlovi klikću
Tajanstveni čuvari mog vremena.
Ja sam i jučer i danas i sutra
Tvoj usud i ikona tvoja
Moj nestvarni snu...