Sven Adam Ewin | Prije tebe

prije tebe padali su snjegovi
u kojima nisi bila
nisi bila ni u kiši

povremeno bi padao led i stukao ljetinu
nisi bila ni među utučenim žeteocima

koliko se sjećam
i pogrebna kolona je prolazila
nije te bilo među ucviljenima
lastavice su hranile mlade
ti nisi bila ni mlado
ni lastavica
nisi bila ni prag ni postelja
ni jutarnji tramvaj
ni treptaj oka
ni ime
gdje si bila cijelo vrijeme o kojemu govorim
a govorim o vremenu u kojemu te nije bilo
jer te još nisam znao?
ako te nije bilo
prije nego sam te zavolio
kako to da si odjednom naselila svijet masovno
i toliko gusto da samo tebe vidim u svemu?
i zašto ja tako uporno njegujem otpor
prema jedinom odgovoru?