Vrijeme radnje kraj 19 stoljeća, točnije od 1870 pa nadalje. Josep je mlađi sin siromašne obitelji iz Španjolske, malog sela u Kataloniji. Kako je običaj da stariji sin naslijedi sve po ocu, Josep se pokušava ubaciti u vojsku ne bi li si osigurao neku budućnost i tako omogućio da se oženi djevojkom u koju je zaljubljen. Nakon što prolazi neku sumnjivu vojnu obuku, shvaća da je prevaren. Upleten je u atentat na uglednog političara i sad mu kao svjedoku, prijeti smrt. Bježi u Francusku gdje ostaje nekoliko godina radeći u vinogradu kod bogatog vinogradara, koji u njemu prepoznaje vrijednog radnika, zaljubljenika u vinograd i plodnu zemlju. Kad saznaje da mu je preminuo otac, vraća se u svoje selo i počinje njegova životna priča.
Samo jedan citat: “Plijeveći tako na četiri noge, Josep je zabijao prste u toplu, kamenčićima zasijanu crljenicu, osjećajući pod noktima dobrodošlu prljavštinu. Te zemlje. Kako je divno posjedovati je, od suncem ispečene površine, koja plodi biljem, pa sve do dubine do koje želi kopati! I nije važno što ta zemlja ne plodi žitom, nego samo kvasinom. Imati nju znači posjedovati komadić Španjolske, imati komadić svijeta.”
Jako volim Gordona. Pročitala sam sve knjige koje su kod nas prevedene. Njegovi su glavni likovi izrazito pozitivni, topli, vrijedni, željni učiti, a priče teku lagano i ugodno za čitanje. U Vinogradaru glavni lik Josep, pokazuje veliku ljubav prema zemlji, vinogradarstvu, prijateljima, posinku, obitelji... Čini mi se da tako može pisati samo netko tko je i sam takva osoba. Na kraju čitam njegovu zahvalu i nalazim ovu rečenicu: “Ja sam pisac izvanredno bogat rodbinom i prijateljima.” I onda kreće nabrajati cijelu obitelj, 2 kćeri i sina koji su mu pomagali oko knjige, nevjeste, tetke, prijatelje...
“Predivna knjiga – uživajte u njoj uz bocu dobrog vina.” – kaže Bucher, a ja se slažem.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.