Sonja Smolec | Mirisi dunja, zimski leptiri

 

Napukla vrata sjećaju se šume,
stablo gdje raslo pedeset je ljeta.
Sjeća se ptica i njihovog pjeva.
- Čovjek? Sjekira? Oh, kakva je šteta!

Mekih kaputa već odavno nema,
haljina plesnih od najbolje svile.
Polica, knjiga... Ljubavne su pjesme.
Cipele - saten u kut su se skrile.

Tek mrlja neka na krovu ormara,
tu dunja jedna još uvijek miri.
Do nje jabuka i orasi suhi.
Pod daskom sniju zimski leptiri.

Neće još dugo, sudbina ga čeka,
u plamen vatre nakon dva vijeka!

© Sonja Smolec, iz zbirke u nastanku Godina crnih ptica
 17. listopada 2021.

Olga Vujović | Rudyard Kipling: Opsjene i sablasti

Naravno postaje nadnaravno i obrnuto

Ime britanskog književnika Rudyarda Kiplinga (1865.-1936.) neraskidivo je vezano uz dječaka Mowglija u planetarno poznatoj „Knjizi o džungli“ (1894.), pa šira publika praktički niti ne poznaje njegov bogati opus koji sadrži brojne priče za djecu i odrasle, obilje pjesama i četiri romana(u nas su prevedeni „Svjetlost se ugasila“ i „Kim“). Rođen u Bombayu (današnji Mumbai) u Angloindijskoj obitelji (naziv za Britance koji su živjeli u Indiji) Kipling je s pet godina poslan u Britaniju na školovanje što je za njega, zbog životnih uvjeta u „kući pustoši“ kako je nazvao dom obitelji kod koje je obitavao, bilo vrlo traumatično. Shvativši da neće steći visoku naobrazbu, Kipling se 1882. vratio u Indiju i u gradu Lahore (danas Pakistan) je do 1889. radio kao novinar. Nakon svađe napušta redakciju i sada odlazi u London gdje se ubrzo ženi. Nakon nekoliko važnih putovanja i duljeg boravka u SAD, 1896. se trajno nastanjuje u Engleskoj (prvo Torquay, pa Rottingdean i konačno Burwash).

Povod mojeg osvrta na Kiplinga jest zbirka priča inspiriranih njegovim boravkom u Indiji koje su pod naslovom „Opsjene i sablasti“ nedavno objavljene u Ilustriranoj fantastičnoj knjižnici Malih zvona (prijevod Leo Beslać, ilustracije Matej Stić, Mala zvona, 2021.).

Branko Filipović | Srce od zlata

Mnogo toga sam radio,
i uradio.

Što sam tražio?

SRCE OD ZLATA!

S mnogima bio

i mnoga vrata otvorio,

al' nije bilo:

SRCA OD ZLATA.

Mnogo sam lutao,

svagdje išao,

u godine zašao
Al' ...

Još uvijek tražim:

SRCE OD ZLATA.

Već suludo patim,

i pitam je – imaš li Ti,

il' ima li igdje iko:

SRCE OD ZLATA?

Zalud.

Tišina, samo tišina ...

Shvatio sam:

Zalud sam nosio

svoje oko vrata

SRCE OD ZLATA.