Jasmina Bosančić | Samo tišina

Sunce i topao vjetar pratili su me u stopu.
S haljine je otpalo puce
i odjednom, svi su bili ljubazni.
Nudili su mi krčage sa zlatnom vodom,
nudili  zviježđa.
Prilazili su s komplimentom.
Od mene očekivali iznenađenje ili čudo.

Sunce i topao vjetar vjerno su me slijedili.
Ptice su pomicale nebeski obzor, mijenjale putokaze.
Zaustavljali su me iz taštine ili radoznalosti.
Prozreli su u meni dar za prkos.

Vjetar mi je zapleo kosu,
a oni su tražili nešto što će ih očarati.
Željeli su razlog za slavlje i čast.
Željeli su  saznati tajnu,
veću  od oceanskih dubina,
prostraniju od svemira.

A meni se samo slušala tišina…

Dnevnik (ne)obične djevojke 2.

Ona koja ga voli

Piše: Božana Ćosić

Znate onaj osjećaj kada mislite da je sve u redu, da napokon pečatite jedan dio života koji ste sami sebi zakomplicirali i otvarate novo poglavlje. Upravo sam taj osjećaj neko vrijeme imala. Osjećala sam da je sve kako treba, a zapravo nije bilo. Moram napomenuti da nije riječ ni o čemu strašnom, niti katastrofalnom, ali ipak dovoljno da eto čovjeku oduzme mir i dosta toga poremeti. Znate da sam prestala razmišljati i umišljati da se oko mene događaju neviđena čuda i da mi je od tada lakše. Znate i da sam upala u „problem“ sa Svenom.

Jan Bolić | Želim da lik detektiva Monroea bude zapamćen

Razgovor vodila: Sandra Pocrnić Mlakar 

Roman „Težina stvarnosti“ pisan je po svim pravilima žanra kriminalističkog romana – započinje otkrivanjem tijela u mirnoj ulici Princetona i slučaj preuzima tvrdoglavi detektiv John Monroe, koji na kraju u akcijskoj završnici svlada ubojicu. Mladi riječki autor Jan Bolić ima 23 godine i svoj je kriminalistički roman pisao godinu dana jednim prstom, jer je zbog spinalne mišićne atrofije gotovo potpuno nepokretan i u kolicima. Lijek Spinraza mogao bi usporiti napredovanje bolesti, no Janu lijek još nije odobren.