Zašto ljudi odbijaju gledati stvari iz više perspektiva? Gledaju samo ispred sebe, samo u svoje probleme te bez razmišljanja prihvaćaju ono što im je servirano. Zamijeni razgovore porukama? Zamijeni osobe virtualnim profilima? Zamijeni prijatelje malenim uređajima koji stanu u džep? Naravno. Mi smo suvremeno društvo, zar ne?
Eno vidim jednu ljuljačku. Njiše se nošena vjetrom, prožeta usamljenošću. Zašto ljudi uporno razvijaju nagon za izabiranjem onog lošeg? Ne znam.

