Kolumne

ponedjeljak, 19. ožujka 2018.

Lana Frleta | Konzerva liberala


Uzdahnula je nakostriješenom buntovnošću obrambenog stava četrnaestogodišnje tinejdžerice.

„Pliz“, začuo se bolesno sladak glasić s njene strane.

Ona je pak dramatično ispuhnula netom udahnuti zrak kroz raspaljene nosnice, svom snagom zalupivši Bibliju za najmlađe. „Klara ne čita ništa“, rekla je odlučno.

„A pliz“, zamolio ju je braco.

„Neka ti mama čita.“

„Mama mi kuha ručak.“

„Mami vas je dosta, kupite se u svoju sobu“, obrecnula sam se obrisavši umak od rajčice koji je netom štrcnuo iz lonca za kuhanje. Začulo se mahnito protestiranje koje je graničilo rzajima magarca s bjesnoćom.

„Ajde, Klara, bar dovrši otu što si počela.“

„NE.“

„E SAD MI VAS JE DOSTA. IMA DA MU PROČITAŠ TU PRIČU DO KRAJA INAČE ĆU VAS OBOJE KUHAČOM“, priprijetila sam opasnom majčinskom figurom koja je inače bila strah i trepet ovoga kućanstva.

Bilo je onda nekoliko trenutaka, oh toliko predivne šutnje i mira koji je ispunjavao sve želje zbog kojih sam ikad izmolila očenaše i zdravomarije. Zatim se začuo rezigniran coktaj jezika i listanje stranica. Uz patnički uzdah započela je. Razvlačila je riječi kao da preživa tri žvake u ustima i govori južnjačkim naglaskom. Pretpostavljam da je to bio propao pokušaj revolucije.

„I tako je Noa uvodio životinje u svoju arku. Po dvije u paru.

„Ček, zašto po dvije?“

„Jer je jedna bila muška, a druga ženska.“

„A zašto nisu bile dvije muške? Ili dvije ženske?“

Aha – dogodilo se. Mrak mi je pao na oči, nisam bila spremna voditi razgovor o seksu ni s četrnaestogodišnjom tempiranom bombom, a kamoli s nakupinom bale od sedam godina. Klara se nije čula. Zato sam pridodala sarkastičan komentar. „Jer olovka ulazi u oštrilo, a ne u drugu olovku, dušo.“

Odmah se javio. „Mama ne shvaćam-“

„Ali, gle, nekad se mogu voljeti i dva muška, ne mora biti uvijek sve po crti!“ razumno se ubacila članica Tumblra.

„KLARA“, priprijetila sam opasnim glasom. Joj, baš sam grozna.

„MAMA“, odgovorila je imitirajući moj glas.

Dijete je zbunjeno gledalo psihološki triler ispred sebe.

„Klara, o tome se još ne priča!“

„O, a znači u redu je da dvije raznospolne životinje zajedno ulaze, a nije u redu da isto čine istospolne?“

„Ma kako da ne“, bacila sam krpu, smanjila vatru na kuhalnoj ploči i suočila se s liberalnom zmajicom. Prokleto je sličila na mene. „Samo da se izjasnim, ja nemam ništa protiv njihove male zajednice, samo mislim da nije u redu djecu navikavati na to od malih nogu!“

„Mama ti si HOMOFOB!“ rekla je zgađeno u naletu hormonalnog iscjedka.

„Mama nije homofob, mama je realist! Mama zna što je normalno i što je oduvijek bilo normalno i ne želi da mediji to iskrive!“

„Aha, dakle“, zaključila je prekriživši ruke na nerazvijenim prsima, „ti misliš da biti gej nije normalno?“

„GEJ!“ zaskvičao je odnekud malac.

Klara se nije obazirala na njega. „A što bi rekla kad bih ti rekla da su i neke životinje gej?!?“

„Rekla bih im svaka čast, poželjela sretnu budućnost, zamolila ih da mi ne nameću svoje stavove i nastavila svojim putem“, izvila sam obrve u dvije replike Slavoluka pobjede, a usne stisnula u ravnu crtu.

Matija je sad neprekidno njištao „GEJ, GEJ, GEJ“, a Klara se bjesomučno pjenila u naumu da zaštiti prava svih manjina ovoga svijeta.

„Dakle, oni tebi nameću stavove, je li?“

„Mhm“, pogledala sam na sat. Pazila sam na umak od rajčice koji se pirjao na laganoj vatrici. Vani je rosila jenjajuća kiša. Uskoro će mila dječica otići u školu. Napokon.

„A što misliš kako je svima njima kojima se nameće hetero kultura cijeli njihov život?“

Htjela sam zavrištati. Osjećala sam se kao da mi netko podrugljivo ulijeva klorovodičnu kiselinu kroz nazalne otvore.

„Ta tvoja hetero kultura je dogurala do današnjice! Razmnožavala se i napučila ovu prokletu Zemlju! Neka gejeva, ali neka ne misle da bi svi trebali biti k'o oni! Možda ja jesam konzervativna, ali barem imam obitelj i čvrsto tlo pod nogama! Moja baba je govorila da ne treba ni u čemu pretjerivati! Eno, neki dan kao oglas za Širokogrudnu zajednicu drukčijih vidim dvije cure kako se drže za ruke i govore – „zbrajaju se jabuke i jabuke!“ Pa ako to stvarno nije prenemaganje, onda ne znam što jest! U današnjem svijetu veliki je problem što ljudi misle da mogu sve! Svatko tko je drukčiji mora dobiti klasu, broj i pokret! Netko malo glasnije podrigne? On je naša specijalna snježna pahuljica, a svatko tko ga bude imalo diskriminirao zbog toga bit će protiv pokreta podrigizma! Ma daj, molim te!“

Buntovno djetešce zgrozilo se nad mojim rječnikom te ponosno počelo izbacivati druge argumente, ali više ju nisam mogla slušati. Matija je marširao u „gej“ ritmu, umak mi je umalo zagorio, a ja sam ih oboje nadglasala s „MATIJA, IDI SE SPREMITI ZA ŠKOLU“. Matija veselo gega prema svojoj sobi; miješam ručak jedva nešto crveniji od Klarina lica; gledam na sat; vani je prestala padati kiša, sunce viri između oblačaka: je li nahranjena prva mačka, kad mi je posao, jesam li ispravila ispite; djecu treba voziti u školu; stol nije postavljen; Frane kasni s posla...

Uto je zazvonilo zvono, a ja sam ošamućeno ostavila kuhinju i došla do vrata popraćena Klarinim puhanjem iza vrata te Matijinim ritmičnim „gej“ odzvanjanjem. Otvorila sam vrata, a Frane je uletio: „Vani je prekrasna duga!“ Prokomentirao je, a ja sam se strovalila u mentalno ništavilo. Matija je zaviknuo završni „gej“ koji je, moram priznati, bio poprilično dramatičniji od ostalih. Frane je nadasve zbunjeno zastao. „Tko je gej?“ Na tren je sve zašutjelo.

„JA“, Matija zalupi vratima ormara.

Lana Frleta, 8. C
OŠ Smiljevac, Zadar
Mentor: Mirela Pavić,prof.

Nema komentara :

Objavi komentar