četvrtak, 16. ožujka 2017.

Denis Ćosić | Za sjećanje na jedno poznanstvo




Induciram negativne osjećaje tvojim sonornim glasom
razlijevam svjetlost mjesečine po neskladnim vratnim kralješcima
koje razlažem u grčevima tvoje neobjašnjive pojavnosti
u ovoj patnji rađamo religiju nastalu na poljupcima
dobivamo otrovanje krvi od izjedenih udova i
cjelivamo se posljednji put u onemoćale vjeđe
nakon ovog ekscesa postaješ antagonist
i potpisuješ sjećanje na ovo uginulo prijateljstvo
tko je kome potrebniji u svitanje boje ocijeđenog žumanjka
kada smo se rastali u večer ugaslih krijesnica- jaučem oskvrnutom božanstvu

ja čujem grmljavinu koju ispovijedaš svojim sadističkim psalmima
i svoju nevinost podvrgavam strogim kriterijima tvoje modificirane logike
fenomen si bijega kojeg miješam s opijumom
vizionar mojih perverznih maštarija i razgolićena muza u rastaljenoj praznini
čuvam te uz trtičnu kost jer si zakržljala uspomena
spremam te u kukuljicu neostvarenih umjetničkih napora
i dajem pijavicama da kušaju poremećenu krv genijalca na iskušenju.

po kloroformu miriši tvoja pojava i čovjek je odista manje stvorenje
kada pogleda u tvoje izmučene oči živopisnih iskustava
na trenutak si ližeš usne od meskalina i uskačeš mi u sanjarije od kvarca
danas ću ja tebi biti surogat majka.

Nema komentara :

Objavi komentar