Kolumne

ponedjeljak, 20. ožujka 2017.

Denis Ćosić | Imam truplo na tavanu



Bos hodaš po aluminijskim bodljama ljubavi
ljubičasti mrak rascvjetava poljske makove
i tvoje lice mirisno u travi odlazi u zemaljski sanduk

duša se lomi u komadićima nakovnja
osmijeh tvoj blagi s usnama crnim čuvam s papratima
i dražim njima nosnice

kobni krici trče u spirali i cijepaju crvene točke
u daljini suton rađa pastelno nebo u boli
oblaci ranjeni suludo bježe i ruše se u olovnoj vodi

polažem si glavu u klepsidru kako bih se udavio
ostavio si neupotrebljive upaljače i izgrizene čaše
otvaram muzej izumrlog vodenjaka

pletem meridijane oko mjehurića u kojem smo se nagurali
retrogradno se kreću gorostasi po ekliptici
i sade fuzijske golosjemenjače

noćas ležim u izolaciji pod pokrivačem izmaglice
povlačeći se u gravitacijski lijevak.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.