Bos hodaš po aluminijskim bodljama ljubavi
ljubičasti mrak rascvjetava poljske makove
i tvoje lice mirisno u travi odlazi u zemaljski sanduk
duša se lomi u komadićima nakovnja
osmijeh tvoj blagi s usnama crnim čuvam s papratima
i dražim njima nosnice
kobni krici trče u spirali i cijepaju crvene točke
u daljini suton rađa pastelno nebo u boli
oblaci ranjeni suludo bježe i ruše se u olovnoj vodi
polažem si glavu u klepsidru kako bih se udavio
ostavio si neupotrebljive upaljače i izgrizene čaše
otvaram muzej izumrlog vodenjaka
pletem meridijane oko mjehurića u kojem smo se nagurali
retrogradno se kreću gorostasi po ekliptici
i sade fuzijske golosjemenjače
noćas ležim u izolaciji pod pokrivačem izmaglice
povlačeći se u gravitacijski lijevak.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.