Kolumne

petak, 7. travnja 2017.

Denis Ćosić | Pjesničko povraćanje

 
Koliko gađenja moram uliti u tvoju čašu da me ispiješ posljednji put
invazivne misli nam kradu poglede i truju zrak u plućima
hladnoća naše bliskosti jede atmosferu hedonizma
nismo više racionalni i gledam samo odraz nečeg
što je jednom bila moja estetika ružnoće

ja sam samo dečko koji pred tobom stoji i moli da ga se voli

jutros sam jedanaest puta povratio po sebi
sve one zlokobne misli koje me stežu
razoružavajući tvoje neoformljene stavove;
od srodne duše postaješ teško probavljivi entitet
kojeg u svom posljednjem izdisaju pokušavam izbaciti iz sebe

uvijek jednom mora pasti veo zablude kako bi se suočili sa zrcalom istine;
u bijegu od tvojih taktilnih manipulacija stavljam pečate na dlanove
i ljubim vlažne pljesnive zidove- slika sam koju treba objesiti

ti si samo praznina koja preda mnom stoji i moli da ju se ne voli.

Nema komentara :

Objavi komentar