Minule zime drijemaju razmotane
u mrežu stiha uhvaćene sjene odbjeglih ljeta
raspršeni mirisi proljetnih trava
privlače rojeve pčela
a u mojim sjećanjima postaje tijesno.
U pogledu odbjegle godine
kao stado bijelih ovaca
dozivaju me blekom minulog.
Dlanovi su mi puni minulih proljeća
i zrelih plodova kasne jeseni.
Mirise proljetne nemoguće je istjerati
iz mojih nosnica
s tisuću nogu sa mnom putuju
oni su ljekoviti šapat neba
rasut po svemu na zemlji
Život me vijucao kroz vatru
kroz zemlju, duboko kroz vodu i zrak
i vraćao srebru mlada svitanja
a moji dlanovi su bili i ostali
puni darova zemlje i neba
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.