Slava Rosandić | Bježim... bježim...

 

u egzotične predjele

jer sam vazda 

razmažena

žena;

vječno žedna 

osjećaja punoće

i savršenstva bivanja.

Svugdje 

drugdje

ja sam JA,

osim u svojoj 

svakodnevici

i predvidivu trajanju.

Ostaviti kosti

u tuđim

u

morskim 

u

zavičajima - 

zagrcnuta

neumjerenošću

razuzdanošću - 

raspadnuta

slobodom

plutajućeg

tijela...