Tomislav Marijan Bilosnić | Varaždinski vrtovi

Kad vrt zaluta u snove 

iz špilje Vindija

u njemu bilje od počela

podupire svijet svojim krilima

i ja ćutim čežnju 

za Varaždinom

Kad vrt zaluta u snove

s rimskih putova

u njemu voda počiva 

na štitovima vjetra

Kada se usred noći probudim

da bih prošetao vrtom

kraljevska košuljica zasvjetluca

i čipka na našim prstima

Kad vrt zaluta u snove

iz vinograda kod Sv. Ilije

u dno vrta utonem

s kapucinima uršulinkama isusovcima

franjevcima i pavlinima

manji od svoje sjene

Kad vrt zaluta u snove

iz tvrđave Stari grad

krijesi se cijeli zid

Iz okvira kružnih kula

na zemljane bedeme

padaju žute komete

u bljesak jarka

oštra poput mača u podne

Eksplozija maslačka

nalikuje prvom crtežu kraljevića

Kad vrt zaluta u snove

s glazbom iz svijeta ogledala

u zalazak sunca

svijet je uvijek veći

i drukčiji od onoga jučer

U vrtu jedan list djeteline prebire po drugom listu

živeći od jeke kretanja

od samopouzdanja kraljevića pri prvom koraku

u blještavilo

Kad vrt zaluta u snove

iz Händelovih i Bachovih fuga

u vrtu ječe čembala

uzdasi violina i orgulja

šušti zelena svila

na vrpcama tvojih uvojaka

Šume prozirna krilca duše

Kad vrt zaluta u snove

izgubljena vremena Miljenka Stančića

iz claire-obscure interijera

živim u snu

i zajedno s Bakhom

podrume u vrt iznosim

pred zagrljaj sjena

kojima sunce uzima mjeru

Kada se vrt spusti u snove

s listova javora i johe

iverje vrta špancira

pod ružinim granama

a zrikavci naše misli navode zvijezdama

Kad vrt zaluta u snove 

s varaždinskih zvonika

crveni i žuti tulipani blješte

kupole visoke do neba

Ostajemo u samoći vrta

u tajanstvu nutrine

slušajući zvon duše

Varaždinski vrtovi

šumovi su prerušeni u gudala

nestaju i vraćaju se

Nikada se neću sresti sa Sissi 

licem u lice