Slava Rosandić | Moj je život negdje drugdje

 

Znam – ti misliš – 

ovdje sad je njeno tijelo

Ovdje sad je njena sjena

Ovdje sad je njeno bilo

Dah i miris

Misli mijena

Duh što lebdi 

nalik ptici krilo…

Ali!

To i možda jeste jednoć - tako bilo!

Dok su kose svezane mi bile

Dok su zjene slijepljene mi bile

Dok su krici zatomljeni dolje

Ipak

Vinuli se, vrisnuli ka gore.

Sada – kako krilato već pružaju se zrake

Koje tiču sunca sveđ  života boje

Koje u svem stoluju i broje

Rasutost od MOJE

u kovitlac od TVOJE.

Ja to nisam htjela reći,

Htjedoh reći: Kreći!