U samom središtu grada, u sklopu neke velike izložbe, prilazim rubnom štandu i ugledam njega... Sada već znatno stariji, s ponekom sijedom vlasi, ali i dalje jednako motiviran i predan onome čime se bavi, ukrašavao je lica slučajnih prolaznica. Ljudi su ga voljeli zbog njegove vrckave naravi, a i meni je bio uvelike drag i neobičan. Bavljenje kozmetičkim proizvodima, šminkanjem, i uljepšavanjem - ono je što mu zaista sjajno ide od ruke. Sklop je to volje, talenta i ljubavi prema svome poslu. Došla sam do njega, ne znajući kako će reagirati nakon gotovo pet godina bez kontakta, ali ozario mi se i iskreno me zagrlio. Glas mi je pomalo podrhtavao, jer me taj nenadani susret itekako ganuo. Sjedili smo i pričali o svemu što nam se dogodilo u ovom periodu razdvojenosti. Nije bio ljut na mene, dapače, čak je na neki način iskazao radost što me vidi. Ispričala sam mu se za svoje mladenačke, ishitrene odluke, i nadasve dramatične poteze. Nikad mi nije bila namjera povrijediti ga ili uplašiti, ali u nekom trenutku života - svi učinimo krivi korak, i donesemo pogrešan zaključak... Teško mi je pao rastanak i odlazak od nekadašnjeg najboljeg prijatelja, ali život je konstantna mijena, i nemamo drugog izbora osim prihvatiti ga. Obećao je da ćemo se ponovno družiti u sličnim okolnostima, jer još uvijek traje sajam na kojem sam ga zatekla. Smogla sam hrabrosti i odšetala - s istim onim osjećajem gorčine i tuge, koji me uvijek ranije prožimao, jer sam znam da ga moram (zauvijek) napustiti. Zbogom, umjetniče velebnog mjesta - koji mi je podario bezbroj stihova. Vidimo se ponovno u snovima!
- osma knjiga -
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.