Doživjela je lucidan san... Trgnuvši se iz kratkotrajnog bunila, još uvijek poprilično snena, ali sa žarom u očima - brzo nam je počela prepričavati svoj doživljaj... Vidjela je ogromno carstvo izgrađeno prije Krista, nešto poput visećih vrtova. Ne mogavši sasvim racionalno odgonetnuti, imala je dojam da se radi o Mongoliji. Ona je ondje predstavljala ulogu nekakve vladarice, pa možda čak i kraljice. Kao veliki kontrast - na sebi je nosila dugu, bijelu haljinu, iako je imala izrazito crnu put! Palače su bile izuzetno bogato i raskošno uređene, prepune raznih ornamenata, kipova, skulptura, voća i cvijeća. Vrtovi su izgledali fascinantno! Uočila je nekoliko veličanstvenih trijemova, čija ju je ljepota ostavljala bez daha. Oko nje su radosno trčala djeca, neki su plesali ili pjevali, a cijela je situacija bila vrlo pozitivna i nadahnjujuća. Štovali su je kao nekakvo "božanstvo", bespogovorno izvršavajući njezine zapovijedi. Prisjetila se i jednog bazena - u kojem je voda bila kristalno bistra, cakleći se na dnevnoj svjetlosti. Sve je odisalo najfinijim mirisima, aromama i pomastima. Mnogi su dolazili do njezina prijestolja, nakratko pognuvši glavu - u znak poštovanja, a tada bi ju ljubazno upitali za savjet. Sigurna je da se radilo o ljetu, pošto je sunce bilo poprilično snažno. Okupljala je mnoštvo podanika, uspješno ostvarujući harmoniju međuljudskih odnosa i upravljanja samim kompleksom, ali tada je začula čudan žamor, koji je postupno bivao sve glasniji... Ispred nje se stvorila blijeda silueta, a zatim je uslijedilo nešto potpuno neočekivano...
- ulomak iz osme knjige -
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.